SUSRETI — SMOTRE — NATJECANJA
Zamisao kronike dvadesetipetogodišnjeg organiziranog izlaganja javnosti djelatnosti zagrebačkih glazbenih amatera
Organizirano odnosno planirano i sustavno susretanje glazbenih amatera u Hrvatskoj ima tradiciju od blizu stotinu i pedeset godina. Priređivani odnosno održavani u različite svrhe, poticani raznolikim povodima, susreti su svojim vanjskim obilježjima i sadržajnim značajkama bili posve javne manifestacije upriličivane u početku od vremena do vremena, bez uočljivije ili čvršće sustavnosti, uklapajući se u ostala društvena zbivanja na sebi svojstven način, odgovarajući određenim časovitim društvenim zahtjevima i izazovima, unoseći u kulturna zbivanja dah svečanosti, manifestirajući pri tome i neke svoje strukovne osobitosti. Kako je u početnim desetljećima spomenutog vremenskog okvira glazbeni amaterizam bio naglašeno u znaku zborskog pjevanja, pjevački su zborovi i njihove udruge bili nositelji takvih zbivanja.
Svrhovitost okupljanja glazbenih amatera na susretima i smotrama, pa i natjecanjima, mogla bi se očitati iz okolnosti koje su ih izazivale i poticale, pa iz brojnosti i vrsti sudionika, sadržaja pojedinih zbivanja i utjecaja na djelatnost svakog od sudionika posebno, a njihove udružene zajednice u cjelini. Do spoznavanja učinkovitosti i korisnosti svega toga moglo bi se doći tek na temelju opširnijeg otkrivanja, prikupljanja, sustavnog sređivanja i prosuđivanja relevantnih činjenica, kronoloških pregleda takvih događanja, pregleda sudionik, sadržaja svakog zbivanja i uvida u posljedice, što je sve zasad raspršeno u izvještajima priređivača, programima priredbi, novinskim osvrtima i prikazima i sličnim obavijesnim izvorima. No i bez takvih pregleda, statistika, analitičkih i sintetičkih prosudbi činjenica, već površan pogled u povijest hrvatskoga glazbenog amaterizma govori o korisnosti tradicije okupljanja, susretanja, pa i natjecanja amaterskih glazbenih društava i udruga, njihove uloge u uočavanju i prikazivanju stanja u pojedinom sektoru glazbenog amaterizma u određenom vremenu i prostoru, i kroz to upućivanja na pitanja što i kako dalje, a osobito o mobiliziranju unutarnjih snaga u društvima i udrugama na poboljšavanju svojih programskih usmjerenja i, osobito, usavršavanja i uzdizanja na višu razinu svojih izvođačkih mogućnosti.
Prije dvadeset i pet godina tadašnja Zajednica Saveza kulturno-umjetničkih društava s područja Zagreba i bliže okolice počela je organizirati takva okupljanja, susretanja i druženja kojima su društva i povrh uobičajenih prikazivanja svoga rada na, primjerice, svojim godišnjim koncertima, mogla pružiti, doduše tek djelomični, uvid u svoje djelovanje, omogućivši, međutim, međusobno uspoređivanje i, upoznavanje djelatnosti drugih sebi sličnih, stjecati iskustva pa i, prema prosudbama posebnih stručnih tijela, naći svoje mjesto među istovrsnim društvima i udrugama.
Bila je godina 1978. kada je krenula prva tako organizirana manifestacija nazvana jednostavno Prva smotra pjevačkih zborova Grada i Zajednice općina Zagreb. Organizirali su je, obavještava program, rečena Zajednica i Zajednica općina Zagreb, sudjelovalo je devet pjevačkih zborova iz Zagreba i po jedan iz Oborova, Ivanić Grada, Samobora i Zaprešića. Održana su dva koncerta (20. i 23. lipnja), izvedeno je četrdesetak zborskih skladbi mahom domaćih autora. Manifestaciji je pokrovitelj bi Savez sindikata Hrvatske – Gradski odbor Zagreb, koji će godinama potom davati svoje pokroviteljstvo priredbama te vrste, a Smotra je, prema ondašnjem običaju, bila u znaku dvaju događaja od društvenog značenja – XI. Kongresa SKJ i Dana samoupravljača ’78. Praksa takvog označivanja ili posvećivanja bit će jedna od konstanti kasnijih Smotri.
Tako je počelo, skromno, ali smisleno, i postalo sjeme iz kojega je niknula i razvila se glazbena manifestacija razgranatih razmjera i široke programske raznovrsnosti, na kojoj će se u budućnosti okupljati sve više pjevačkih zborova, uz njih tamburaških, duhačkih, harmonikaških i mandolinističko-gitarističkih sastava, pa i simfonijski orkestri manjeg sastava, izvođači rane glazbe, dječji i pjevački zborovi mladeži, folklorni zborovi i klape, jednom riječju sve što se na području Zagreba i Zajednice općina Zagreb, a poslije Županije zagrebačke, amaterski bavi glazbom.
Zbog toga se Smotra znatno proširila, broj koncerata morao se, dakako, osjetno povećati, a manifestacija je dobila posebno ime – najprije Travanjski, a poslije Proljetni susreti zagrebačkih glazbenih amatera, u jednom su trenutku nastupe počele pratiti posebne ocjenjivačke komisije, koje su ocjenjivale svaki nastup, iskazivale o njemu svoj sud i odabirale predstavnike zagrebačkih glazbenih amatera za republičke manifestacije te vrste (Susreti pjevačkih zborova u Zadru, Festival tamburaške glazbe u Osijeku, Glazbene svečanosti djece i mladeži u Varaždinu, Susreti harmonikaša u Puli, Republički susreti duhačkih sastava).
Od posebnog je značenja za glazbene amatere bilo poticanje naših skladatelja na stvaranje novih djela primjerenih izvođačkim mogućnostima amatera, prvi put prikazanih na koncertu s naslovom Praizvedbe domaćih autora, održanim 23. ožujka 1983. godine, na kojemu je prvi put izvedeno devet novih skladbi namijenjenih instrumentalnim sastavima. Praksa priređivanja koncerata s praizvedbama novih skladbi nastavit će se i slijedećih godina.
I tako je išlo dalje, iz godine u godinu broj sudionika je bivao veći, broj koncerata također, a kada je u proljeće 1995. godine prestala postojati Zajednica Saveza kulturno-umjetničkih društava, organiziranje manifestacije preuzeo je Centar za kulturu “Trešnjevka”, vodeći je dalje na tradicijskim temeljima, zadržavajući dalje naziv Proljetni susreti zagrebačkih glazbenih amatera, uvodeći određene novosti sadržajne naravi, natjecanja osamostaliti kao posebni dio susreta, otvarajući vrata Susreta/Podija novim oblicima i sadržajima glazbenog amaterizma, ukratko, poštujući tradiciju obogaćujući je novim sadržajima.
– Andrija Tomašek
